Ako su granule u osnovi suha hrana, koja je svrha obrade i dodavanja svježeg mesa u njih? Nije li ovo samo još jedan marketinški potez? …

Svježe meso sadrži 70-80% vode, a upravo se taj sadržaj vode često koristi kao forma iluzije. Na pakiranju ćete pronaći nevjerojatan broj, npr. 75% pilećeg mesa, od čega do 50% dolazi u proizvodnju svježe. Ovo izgleda stvarno dobro, napokon je netko napravio hranu s dobrom dozom mesa i nije štedio. – međutim, činjenica je da se proizvođač igra s ljudskom maštom i te podatke prezentira sa sadržajem vode, koja se, međutim, gubi u procesu proizvodnje. Od 50%, na kraju ostaje trećina, u nekim slučajevima samo četvrtina deklariranog sadržaja. Od 75%, samo oko 40% mesa se stvarno nalazi u hrani. Iako prema zakonu treba navesti stvarni sadržaj pojedinih komponenata pri istoj vlažnosti, neki proizvođači još uvijek traže načine da zaobiđu zakon.
Uzmemo li u obzir ovu činjenicu, svježe meso u hrani ima svoje benefite. Izrađuje se kao mljevena pasta s prirodnim mesnim sokom i masnoćama. Stoga nije potrebno dodavati toliko vode niti toliko dodatne masnoće. I to je ono što vaš pas osjeća. Uz to, takvo meso treba brzo preraditi, pa se ne konzervira kemijskim konzervansima, kao što je slučaj s brašnom, koje se često uvozi iz drugog kraja zemlje u pregrijanim brodskim kontejnerima. Stoga, ako proizvođač izjavi da upotrebljava prirodne konzervanse, možemo vjerovati da kemijski konzervansi nisu skriveni u ovom sastojku. Kod brašna imamo često skrivene konzervanse, gdje proizvođač navodi da u hranu nisu dodani nikakvi kemijski konzervansi, ali kemijski konzervirana brašna već su ušla u proizvodnju.

Međutim, bez kombinacije s brašnom to nije moguće. U klasičnoj ekstrudiranoj hrani za životinje, svježe meso uvijek se mora kombinirati s mesnim brašnom. Bez obzira da li ga je proizvođač nazvao dehidriranim mesom, suhim mesom ili pravom riječju brašnom, važna je njegova prisutnost. Prirodni sadržaj kostiju, hrskavice i tetiva uravnotežuje omjer kalcija i fosfora u hrani. Stoga je osnovna komponenta hrane za životinje, iako nema dobru reputaciju. Opaki jezici šapuću da se proizvodi na ogromnim temperaturama, što gubi bilo kakvu hranjivu vrijednost ove sirovine. Međutim, brašno se izrađuje kuhanjem na temperaturi od 133 °C pod pritiskom od 0,3 MPa, tijekom 20 minuta, sušenjem i naknadnim mljevenjem u prah. Usporedimo to s pečenjem patke koju pečemo 2 sata na temperaturi od 170-200 °C. Istina će biti, kao i uvijek, negdje u sredini. Kao rezultat kuhanja gube se neki vitamini i aminokiseline, ali o tome nutricionisti već znaju i ti gubici se nadoknađuju. Tu dolazimo do još jedne prednosti svježeg mesa u hrani a to je da se svježe meso povrgava toplinskoj obradi samo jednom, dok brašno dva puta.   

Prisutnost svježeg mesa svakako je značajan u hrani. No, potrebno je rasvijetliti njegovu stvarnu količinu, razmisliti o tome i ne zavaravati se marketinškim tekstovima. U hrani Bodreek prikazujemo svo meso u suhoj tvari, tj. nakon što voda ispari iz mesa. Deklarirana količina je stvarna količina u svakoj granuli.

Mgr. Lukáš Michalička

Reference:

• Doležal i sur.: Prehrana životinja i znanost o hrani, Brno, 2005
• Okvir: Tehnologija ekstruzijskog kuhanja, New York, 1994
• Tip: Ekstrudirano kuhanje: tehnologije i primjena, Cambridge, 2001
• Horváthová i Lagin: Tehnologija životinjskih proizvoda II., Bratislava 1982
• Hoza i sur.: Biokemija hrane, Zlín, 2005
• Hudec i sur.: Higijena i hranjiva vrijednost hrane životinjskog podrijetla, Bratislava 1971
• Moscicki: Tehnike kuhanja ekstruzijom, Weinheim, 2011
• Süvegová: Potrebe za hranjivim sastojcima i hranjiva vrijednost pseće hrane, Nitra, 1994