Mnogo toga se promjenilo za posljednjih desetljeća. To će vam reći gotovo svaki iskusniji uzgajivač u vezi sa zdravljem pasa. Pogoršava se stanje civilizacijskih bolesti, alergija, zglobova, karcinoma i tipično za čovjeka je da krivca pronađe što brže i lakše. Uglavnom se optuže granule, jer prije nekoliko desetljeća nisu postojale. Međutim, nije to tako jednostavno, a istinu čini nekoliko faktora. Mijenja se okoliš, mijenjaju se pesticidi i herbicidi (koji u meso ulaze i kroz stočnu hranu) a mijenja se i cjelokupni pristup psima. S jedne strane, uzgajivači se donedavno nisu toliko trudili spasiti najslabije, manje održive jedinke iz legla – pa se primjenjivala prirodna selekcija i preživjeli su posebno oni psići koji su bili zdravi, najjači, koji su se borili za kolostrum, mlijeko i hranu. Kuje koje nisu mogle uzgajati zdravo leglo više se nisu koristile u uzgoju. Vremenom se, međutim, povećala pristupačnost veterinarske njege, svijest, zamjena za mlijeko, ali i emocionalni odnos sa životinjama. Većina uzgajivača pokušava spasiti svu štenad. Zašto ovo uopće spominjem? Jer smo na neki način od pasa počeli stvarati preosjetljiva bića. Međutim, i sam spadam u grupu ljudi koja oplakuje gubitak svakog šteneta. Pa hajde da vidimo kako učiniti pse snažnijim stvorenjima uz pomoć pravilne i pouzdane hrane.

Nalazimo mnogo članaka u kojima sasvim pogrešno pse uspoređuju s vukom. Pa da li je stvarno potrebno vukovima naribati mrkvu ili zdrobiti ljuske od jaja i nakapati ih limunom, kao što se preporučuje kod BARF-a? Je li doista dobro, kako nam kažu neki veterinari, hraniti psa jednim receptom granula ceo život, s obrazloženjem da je pseća probava vrlo osjetljiva na promjene? Da li bi pas uopće preživio 30 000 godina pripitomljavanja da je bio tako osjetljiv? Kako je onda moguće da psi koji dobijaju svježu hranu mogu bez problema probaviti piletinu ponedjeljkom i govedinu utorkom, ako su stvarno tako osjetljivi? Odgovor je da psi nisu toliko osjetljivi, samo ih mi takvima pravimo.

Ovdje nailazimo na pitanja u vezi granula i njihovog sastava. Na što treba paziti da ne bismo odgojili preosjetljivog psa? Napokon, od dobi štenaca, većina proizvođača preporučuje isključivo pileću hranu bez ikakve raznovrsnosti. Suština je prihvatljiva. Zapravo, pileće meso ima visoku biološku vrijednost, lako je probavljivo, nježne je arome i okusa, i što je najvažnije, najdostupnije je meso na tržištu. Ima visoku vrijednost vitamina B3, koji je važan u proizvodnji energije u stanicama. Međutim, da li je to dovoljno za ceo život, za svakodnevno hranjenje? Evo nekoliko primjera zašto mislim da nije tako. Svaka vrsta mesa ima različitu hranjivu vrijednost i koristi. Na primjer, ovčje meso ili janjetina, ima 10 puta veći udio željeza od teletine i sadrži dvostruko više kalija, natrija i magnezija od mesa ostalih domaćih životinja. S druge strane, puretina ima dvostruko veću količinu selena i cinka od piletine, a zajedno doprinose pravilnoj reproduktivnoj funkciji i potpori imunološkog sustava. Svinjetina nije samo vrlo primamljiva za pse, već ima i vrlo dobru zastupljenost esencijalnih aminokiselina te optimalan omjer lizina, valina, leucina i sumpornih aminokiselina. Govedina ne zaostaje za piletinom u biološkoj vrijednosti bjelančevina. Sadrži visok udio vitamina B i željeza a u usporedbi sa mesom peradi, govedina ima bolju ravnotežu leucina, izolevcina, treonina i valina. A također i pačje meso ne samo da povećava okus hrane, nego ima i do tri puta veću vrijednost esencijalnih masnih kiselina od mesa većih domaćih životinja. O ribama ili divljači bismo lako mogli napisati još jedan članak. Međutim, ovaj sažetak je valjda dovoljan da ukaže na potrebu za raznovrsnom hranom.

Razlike u količini esencijalnih masnih kiselina između raznih vrsta mesa mogu iznositi i 20-25%. Neko je meso bogato mašću i kolesterolom, drugo je gotovo bez masti. Jedan od primjera za sve je tzv. “Zečja glad”. Meso kunića je toliko siromašno, da bez daljnjeg unosa masti i ugljikohidrata tijelo može gladovati čak i kada se prejeda zečjim mesom. Ne brinite, nema opasnosti od ove pojave s granuliranom hranom, jer se masti uvijek dodaju dodatno, čak i uz meso kunića.    

Ako štene ili odrasli pas dobija više od jednog životinjskog proteina, imat će probavne enzime stvorene za probavu svakog od njih i neće biti osjetljiv na promjene u prehrani. Ako su kolonije bakterija u crijevima u pravoj količini, podržane pravim prebioticima, psi će biti manje podložniji osjetljivosti na hranu. Neki vlasnici pasa pogrešno vjeruju da će problem riješiti, ako psu osetljivom na piletinu daju npr. janjetinu. Da, riješit će problem ali samo privremeno. Prije ili kasnije osjetljiv pas počet će na isti način reagirati na janjeće bjelančevine i, obrnuto, piletina na neko vrijeme može prestati stvarati probleme. Stoga ću ovo još jednom naglasiti – osnova je raznolikost prehrane.

Da li se opredelite za hranu sa više vrsta mesa ili rotirate onu sa samo jednim mesom tzv. monoproteinsku hranu, oba načina su pravilna. Osnova je da je prehrana raznolika.
Za štene prikladnija je prehrana s više vrsta mesa, tj. multiproteinska prehrana. Štenad su izuzetno osetljiva na promjene, pa i izmjena recepata sa samo jednim mesom može prouzročiti proljev, dehidraciju i poremećaje rasta. Kod odraslog psa je u redu izmjenjivati monoproteinsku hranu.

U našem istraživanju u kojem je učestvovalo više od 500 slovačkih i čeških uzgajivača i kinologa, samo 26,4% njih hrani pse sa jednim receptom ceo život a samo 23,1% misli da su jednostavni i monoproteinski recepti najadekvatniji za pse. Hranu obogaćenu voćem, povrćem i biljem pozitivno ocjenjuje 91,6% ispitanika. Između ostalog i ova njihova iskustva i mišljenja su obrađena unutar Endemskog prehrambenog sustava iz kojeg potječe Bodreek.

Mgr. Lukáš Michalička